Sofijino iskustvo

Sofía dolazi u Austriju na stručnu praksu u sklopu međunarodnog programa. Veseli se prilici da stekne novo radno iskustvo, upozna drugačije radno okruženje i nauči nešto novo. Želi se pokazati u dobrom svjetlu i što bolje uklopiti u tim.

Međutim, nakon nekoliko tjedana počinje primjećivati stvari zbog kojih se osjeća neugodno. Često se od nje traži da ostane raditi duže, bez jasnog objašnjenja, dok njezini kolege iz Austrije odlaze kući na vrijeme. Kada pita zašto mora ostati, njezin nadređeni ponekad reagira nestrpljivo i neljubazno.

Na timskim sastancima nadređeni se povremeno šali na račun njezina naglaska i pogrešaka koje radi dok govori strani jezik, i to pred ostalim kolegama. Govori joj da bi trebala biti zahvalna što je uopće dobila priliku za praksu i podsjeća je da bi mnogi drugi rado bili na njezinu mjestu.

U početku Sofía pokušava zanemariti takve komentare. Misli da je možda preosjetljiva ili da joj samo treba više vremena da se privikne na novo okruženje.

No kako vrijeme prolazi, osjeća se sve umornije i usamljenije. Na sastancima sve manje govori, izbjegava razgovore s kolegama i počinje sumnjati u sebe i svoje sposobnosti.

Jednog poslijepodneva odluči razgovarati sa savjetnikom iz lokalne organizacije koja pruža pomoć i podršku. Tijekom razgovora prvi put čuje da stalno omalovažavanje, pritisak i nepravedno postupanje nisu nešto što bi trebala prihvaćati kao normalan dio posla.

Taj joj razgovor pomaže da shvati kako traženje pomoći nije znak slabosti i da nije ona ta koja stvara probleme. Počinje se informirati o svojim pravima na radnom mjestu i razmišljati o tome što može učiniti kako bi se zaštitila.

Pitanja za razmišljanje

Prepoznavanje znakova uznemiravanja

Koji znakovi pokazuju da se prema Sofiji na poslu ne postupa primjereno?

Zašto je teško potražiti pomoć?

Što je Sofiju sprječavalo da ranije potraži pomoć i podršku?

Kako pružiti podršku?

Što biste mogli reći Sofiji kako biste joj pokazali razumijevanje, podršku i dali joj do znanja da nije sama?