Međutim, nakon nekoliko mjeseci Laura počinje loše spavati, gubiti motivaciju i osjećati se emocionalno iscrpljeno. Stalni pritisak rokova, obveza i očekivanja počinje utjecati na njezinu koncentraciju, energiju i emocionalnu dobrobit.

Kad god Laura napravi sitne pogreške, postaje vrlo kritična prema sebi i osjeća da ne radi dovoljno. Uspoređuje se s drugima i brine se da svi ostali djeluju organiziranije, samouvjerenije i uspješnije.

S vremenom se Laura počinje povlačiti od prijatelja i društvenih aktivnosti jer joj je neugodno što se muči. Umjesto da zatraži podršku, pokušava sakriti svoj stres i nastavlja se još više forsirati.

Kako se emocionalni pritisak nastavlja, Laura se sve više osjeća preopterećeno i nesigurno kako ponovno uspostaviti ravnotežu između svojih obaveza, dobrobiti i osobnih potreba.

Jedne večeri Laura razgovara s mentorom o svom stresu i emocionalnom iscrpljenju. Polako shvaća da su odmor, podrška i briga o sebi važni dijelovi emocionalne dobrobiti.

Laura počinje shvaćati da je traženje pomoći znak snage, a ne slabosti, te da je briga o sebi ključna za održivo ostvarenje njenih ciljeva.